U ovom delu, Hamsun istražuje duboku povezanost čoveka i prirode, prikazujući život i rad glavnog junaka Isaka, koji svojim naporima oblikuje svoju sudbinu i sudbinu svoje porodice. Kroz priču o Isaku, Hamsun prikazuje kako težak fizički rad može oblikovati čovekov karakter, pružiti mu smisao i dovesti do harmonije sa prirodom. Roman slavi snagu i vrednost fizičkog rada u oblikovanju i oplemenjivanju ljudskih života. Hamsun se fokusira na univerzalni rad koji ne deli ljude, već ih ujedinjuje, umiruje njihove nemirne duše i vodi ih ka zajedničkom napretku. Rad, u svom najčistijem obliku, postaje sredstvo za očuvanje i povećanje plodova njihovih napora kroz kontinuirani napredak. Ovo delo je donelo Hamsunu Nobelovu nagradu za književnost 1920. godine.