Radnja je ispričana iz perspektive naratora koji se seća detinjstva provedenog na Adama Ciganliji i plovidbe Savom. Kroz nostalgične opise, autor uvodi čitaoca u porodične priče, smeh, tugu i trenutke unutrašnjeg mira. Ključni motiv je „srećno mesto“ — simbol bezbrižnog skloništa i emotivnog centra, oslonac kroz život.
„Zaplovih nizvodno… Žurilo mi se da stignem tamo što pre… Svako od nas ima neko svoje ’srećno mesto’… Tatino srećno mesto bila je, bez sumnje, Ada Ciganlija.“
Roman je prožet poetskim, liričnim stilom, uz Kaporove karakteristične autorske ilustracije koje dopunjuju atmosferu priče.