Kroz formu dnevnika, siromašni ali duhovno bogati činovnik sa pariske mansarde beleži svoja zapažanja o malim životnim radostima, plemenitosti i ljudskoj dobroti. Pisac nas uči da se istinska sreća ne krije u bogatstvu, već u unutrašnjem miru i sposobnosti da saosećamo sa drugima, čak i kada sami nemamo mnogo. Delo je prožeto toplom hrišćanskom etikom i optimizmom, zbog čega je u 19. veku doživelo ogroman svetski uspeh (prvo izdanje je objavljeno 1850 god).