U romanu, Hitler ne umire 1945. već živi tajno pod lažnim identitetom u Južnoj Americi. Šmit koristi ovu premisu da analizira ljudsku prirodu, zlo, odgovornost i istorijsku sudbinu. Kroz susrete i unutrašnje monologe, prikazuje šta bi se dogodilo da zlo iz istorije nije eliminisano, postavljajući pitanja o etici, kazni i kolektivnoj svesti. Roman kombinuje elemente istorijske fikcije, filozofske refleksije i psihološke analize, istražujući kako bi ličnost jednog čoveka mogla oblikovati ili ponovo pokrenuti tragične tokove istorije.