Glavni junak je Lamijan, francuski Jevrejin koji tokom rata postaje kapo — zatvorenik koji, u zamenu za povlastice, sarađuje s logorskim čuvarima i upravlja drugim zatočenicima. Nakon rata, kada fizički preživi logor, Lamijan se suočava sa:
- krivicom zbog onoga što je radio kako bi preživeo,
- nemogućnošću iskupljenja,
- osećanjem moralnog ponora,
- raspadom identiteta, ljubavi i ljudskosti.
Radnja se prepliće između logorskih uspomena i poratne stvarnosti, gradeći snažan unutrašnji portret čoveka koji ne može da pobegne od onog što je postao.