Poezija Milice Stojadinović Srpskinje označila je rađanje autentičnog ženskog glasa u srpskoj romantičarskoj književnosti 19. veka. Kroz tri izdanja svojih zbirki, autorka je vrsno spojila borbeno rodoljublje sa nežnim lirskim opisima fruškogorske prirode i skrivenim unutrašnjim nemirima. Iako je završila život u bedi i zaboravu, njene pesme ostaju nezaobilazni spomenik srpske kulturne istorije i inspiracija za svestrani razvoj ženskog stvaralaštva.