Knjiga „Poslednja trijada” u izboru i prepevu Vladimira Nazora objavljena je ratne 1942. godine kao jedno od najprestižnijih izdanja Hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda u Zagrebu. Ovo delo donosi antologijski presek lirike Kardučija, Paskolija i D’Anuncija, opremljeno autorovim kapitalnim teorijskim predgovorom o italijanskom modernizmu. Štampana neposredno pre Nazorovog istorijskog odlaska u partizane, ova knjiga ostaje trajno svedočanstvo o vrhuncu njegove prevodilačke discipline i estetske posvećenosti evropskoj klasici.