U ovoj knjizi Kits suprotstavlja umirujuću, nesvesnu moć sna sa uzvišenom, stvaralačkom snagom poezije, definišući pesnički poziv kao najviši oblik ljudskog delovanja. Autor kroz stihove iznosi sopstvenu viziju razvoja umetnika, najavljujući prelazak sa mladalačke, bezbrižne pastoralne poezije na dublje i mračnije teme ljudske patnje i agonije duše. Knjiga kroz više od 4.000 stihova – uključujući slavne ode, sonete i spevove poput "Endimiona" i "Hiperiona" – demonstrira Kitsovu čuvenu doktrinu "negativne sposobnosti", odnosno moć umetnika da prihvati misteriju i nesigurnost sveta bez racionalnog nametanja činjenica i razloga.