Kroz unutrašnje monologe i sećanja glavnog junaka, autor istražuje strah, krivicu, besmisao sukoba i nemoć jezika da objasni traumatičnu stvarnost.
Knjiga se fokusira na psihološke i egzistencijalne posledice rata, izbeglištva i stalne kontrole, pri čemu „kontrolni punkt“ postaje simbol granice — između slobode i zatočeništva, prošlosti i sadašnjosti, ličnog identiteta i kolektivnog nasilja.