Roman je smešten u poratno vreme u Srbiji i bavi se sudbinama ljudi na društvenoj margini, pre svega zatvorenika, doušnika i sitnih prestupnika. Kroz priču o boravku u tzv. „bugarskoj baraci“ — prostoru izolacije, kazne i poniženja — autor istražuje mehanizme represije, straha i prilagođavanja u totalitarnom društvu.
Savićev stil je realističan, sa snažnim psihološkim uvidima i kritičkim odnosom prema ideologiji i vlasti.