Roman prikazuje naizgled skladan porodični odnos između don Rigoberta, njegove mlade i lepe žene Lukresije i Rigobertovog sina Alfonsa. Iza ulepšanog doma i rituala svakodnevice polako se razotkriva napetost: dečak, spolja nevin, počinje da manipuliše svetom odraslih, izazivajući erotsku i emocionalnu krizu u svojoj pomajci i dovodeći u pitanje granice morala, želje i krivice.
Ljosa u ovom delu spaja senzualnost, ironiju i složenu psihologiju likova, stvarajući roman o opsesiji, percepciji nevinosti i razaranju porodične ravnoteže.