"Četiri ogleda o slobodi" je delo političke filozofije 20. veka koje je britanski mislilac Isaija Berlin objavio 1969. godine. Centralni doprinos ove zbirke eseja jeste Berlinovo slavno i oštro razgraničenje između dva koncepta slobode: negativne slobode (odsustvo spoljnih prepreka, prinude i uplitanja države u privatnu sferu pojedinca) i pozitivne slobode (mogućnost samospoznaje, autonomije i aktivnog učešća u upravljanju sopstvenim životom). Autor kroz duboku istorijsku i filozofsku analizu upozorava da romantičarski i totalitarni pokušaji nasilnog ostvarivanja "pozitivne slobode" u istoriji prečesto dovode do tiranije i opravdanja državnog terora nad pojedincem pod izgovorom da vlast bolje od građana zna šta je njihovo "pravo dobro".