Ovaj potresni roman Viktora Igoa prati sudbinu Gvinplena, mladića unakaženog lica kojeg su kao dete obeležili trgovci ljudima, ostavljajući mu večiti i jezivi osmeh. Kroz njegovu tragičnu priču, pisac upućuje snažnu kritiku aristokratskom društvu 18. veka, povlačeći paralelu između Gvinplenovog vidljivog unakaženja i unutrašnje, moralne nakaznosti povlašćene elite. Delo je duboka filozofska studija o nepravdi, patnji i ljubavi, koja kulminira čuvenim govorom u Domu lordova u kojem „čovek koji se smeje“ postaje glas obespravljenog naroda.