Ovaj roman prati sedmogodišnji boravak mladog Hansa Kastorpa u sanatorijumu „Berghof” u švajcarskim Alpima, gde se obična poseta bolesnom rođaku pretvara u duboko duhovno i filozofsko sazrevanje. Man koristi izolovanu planinsku sredinu kao mikrokosmos predratne Evrope, suprotstavljajući oprečne ideje o životu, smrti, politici i umetnosti kroz čuvene debate likova poput Setembrinija i Nafte. Delo se smatra jednim od velikih romana, u kojem se proticanje vremena i bolest analiziraju kao važni faktori ljudske spoznaje.