„Socijalizam i ljudska duša“ (1891) je esej u kojem Oskar Vajld iznosi originalno viđenje socijalizma. On zagovara društvo oslobođeno siromaštva i prinude, ali naglašava da je krajnji cilj – potpuna sloboda i razvoj individualnosti. Za Vajlda, pravi socijalizam treba da omogući čoveku da živi kreativno i autentično, bez potčinjenosti materijalnim brigama.
„De profundis“ je dugo pismo koje je Vajld napisao u zatvoru u Redingu, upućeno lordu Alfredu Daglasu. U njemu razmatra svoj pad, patnju, duhovno sazrevanje i odnos prema umetnosti, ljubavi i Hristu. Delo je introspektivno i predstavlja jedno od njegovih najličnijih i najdubljih književnih ostvarenja.