„Kovači i alkemičari“ je jedno od najuticajnijih dela rumunskog istoričara religije Mirče Elijadea, u kojem on istražuje duboku vezu između metalurgije, zanata kovača i alhemije, posmatrajući ih kao duhovne, simboličke i mitske prakse. Kroz uporedno proučavanje mitologija, religijskih tradicija i etnoloških podataka, Elijade pokazuje da su i kovači i alhemičari — iako deluju u materijalnom svetu — zapravo delovali kao nositelji sakralnog znanja.