„Filozofija prava“ je delo nemačkog pravnika, profesora i ministra pravde u vreme Vajmarske republike, Gustava Radbruha, objavljeno pod ovim naslovom 1932. godine. Knjiga se smatra jednim od najuticajnijih pravno-filozofskih ostvarenja 20. veka jer je direktno uzdrmala temelje rigidnog pravnog pozitivizma i redefinisala pojam zakona i pravde. Knjiga predstavlja temeljnu kritiku dotadašnjeg pravnog pozitivizma koji je slepo tvrdio da je „zakon zakon“ bez obzira na njegovu moralnu ispravnost. Radbruh postavlja tezu da je pravo kulturna pojava čiji je jedini i vrhovni smisao da služi ideji pravde, pravne sigurnosti i svrsishodnosti. Poseban istorijski značaj delo dobija nakon Drugog svetskog rata kada autor formuliše čuvenu „Radbruhovu formulu“, tvrdeći da zakoni koji bolesno krše ljudska prava gube legitimitet i moraju ustupiti mesto pravednosti. Ova studija maestralno spaja pravo sa etikom i filozofijom vrednosti, služeći kao večna brana protiv zloupotrebe pravnog sistema od strane totalitarnih režima.