„Moja zemlja“ je esej Emila Siorana u kojem autor analizira svoj duboko kontradiktoran, mučan i bolan odnos prema rodnoj Rumuniji. Kroz prepoznatljiv stil surovog nihilizma, on opisuje prelazak od mladalačke, fanatične želje da njegova otadžbina postane moćna svetska sila, do potpunog razočaranja u njenu istoriju pasivnosti, rezignacije i anonimnosti. Esej predstavlja radikalnu anatomiju nacionalnog očaja, gde pisac sopstvenu domovinu vidi kao premalu za svoj ponos, zbog čega svesno bira egzil i jezik kao jedinu pravu otadžbinu.