Glavni lik – sin (nedefinisani pripovedač, ali sa autobiografskim tonom) – razmišlja o odnosu sa ocem, preispituje svoju emotivnu tupost i nemogućnost da pokaže tugu kad je otac preminuo. Pokušava da napiše knjigu o tome, ali je stalno odlaže, briše, počinje iznova. Njegova "priča" je pokušaj da razume zašto oseća prazninu i šta uopšte znači „napisati istinu“...