U ovom nadahnutom delu autor se oštro suprotstavlja trezvenom, hladnom i materijalističkom puritanizmu modernog doba, uzdižući vino kao "tekuću ljubav" i vrhunski simbol životne radosti, duhovnog zanosa i kosmičke harmonije. Hamvaš razvija metafiziku i specifičnu psihologiju pijenja, klasifikujući vina prema njihovom karakteru (od brbljivih i koketnih do tragičnih i asketskih) i propisujući jedini važeći zakon za uživanje u njima: bilo kada, bilo gde i bilo kako. Centralna teza ove knjige naglašava da istinsko pijenje vina nije čin pukog opijanja, već duboki ritual samospoznaje i zajedništva kroz koji se čovek oslobađa apstraktnih ideologija, budi zanemarenu ljudsku suštinu i ponovo povezuje sa svetom u potrazi za ličnim spasenjem.