"Eristička dijalektika ili umeće kako da se uvek bude u pravu" je satirični, ali duboko pragmatični filozofski traktat Artura Šopenhauera, napisan oko 1831. godine i objavljen posthumno. U ovom jedinstvenom delu autor definiše eristiku kao "intelektualno mačevanje" i veštinu vođenja rasprave dopuštenim i nedopuštenim sredstvima, sa isključivim ciljem da se porazi protivnik i odbrani sopstvena tvrdnja, bez obzira na objektivnu istinu. Šopenhauer kroz sistem od tačno 38 retoričkih trikova (poput skretanja sa teme, namernog izazivanja besa ili korišćenja lažnih autoriteta) secira urođenu ljudsku sujetu i pokazuje kako se rečima može manipulisati, nudeći čitaocu savršen priručnik za prepoznavanje tuđih podvala i odbranu u svakom verbalnom duelu.