Pesma o Sidu (šp. Cantar de mio Cid) je najstariji u celini sačuvani spomenik španske književnosti i najznačajniji španski nacionalni epski spev. Nastao je oko 1140. godine (dok pojedini izvori vrhunac uobličavanja smeštaju u 1207. godinu), a sačuvan je u rukopisu iz 14. veka koji je prepisao izvesni Per Abat (Petar Opatija).
Za razliku od drugih evropskih srednjovekovnih epova (poput francuske Pesme o Rolanu), špansku epiku odlikuje izuzetan realizam i istorijska verodostojnost, bez fantastičnih bića, zmajeva ili natprirodnih sila.
Glavni lik je stvarni istorijski junak Rodrigo Dijaz de Vivar (1043–1099), kastiljanski plemić i vitez iz mesta Vivara. Arapkinje i Arapi koji su vladali delovima poluostrva (Mavari) prozvali su ga El Sid (od arapskog Sidi – gospodar), dok su mu hrišćani dali nadimak Kampeador (Osvajač/Ratnik pobednik). Živeo je i borio se u burno doba Rekonkiste – hrišćanskog oslobađanja Iberijskog poluostrva od mavarske vlasti.