Knjiga je zbirka eseja u kojoj Slobodan Beljanski istražuje duboke veze između prava, filozofije, politike i književnosti. Autor polazi od ideje da pravo nije samo skup normi i institucija, već i kulturni, simbolički i narativni poredak, koji se može tumačiti kroz „poetiku“ – jezik, metafore i priče koje ga oblikuju. Beljanski kritički razmatra političke i filozofske pretpostavke pravnog mišljenja, problem pravde, moći i odgovornosti, kao i odnos prava prema slobodi i moralu.