Habermas razvija teoriju komunikativnog delanja kao temelja racionalne interakcije i društvene koordinacije, suprotstavljajući se instrumentalnoj ili strateškoj racionalnosti.
Tom 1: Fokusira se na teorijske osnove – kako ljudi kroz komunikaciju razmenjuju značenja, postavljaju norme i usklađuju svoja delanja. Razrađuje pojmove kao što su razum, konsenzus i komunikativna racionalnost.
Tom 2: Primena teorije na društvene sfere – kako komunikacija oblikuje institucije, društvene strukture i moć. Analizira probleme društvenog integriteta, normi i demokratije.
Delo je temelj savremene sociologije, filozofije komunikacije i političke teorije, naročito u kontekstu demokratije zasnovane na racionalnom dijalogu.