Ovo kapitalno esejističko delo Keneta Vajta predstavlja teorijski temelj geopoetike i poziv na napuštanje krutih akademskih i ideoloških okvira zapadne civilizacije. Autor kroz figuru „intelektualnog nomada” afirmiše slobodno kretanje uma kroz različite kulture, geografske prostore i discipline, spajajući filozofiju sa poezijom i naukom. Oslanjajući se na iskustva velikih svetskih lutalica i mislilaca, knjiga nudi mapu za uspostavljanje novog, otvorenijeg odnosa između čoveka i Zemlje.