Ova zbirka eseja iz 1977. godine, nastala je kao rezultat serije javnih predavanja s ciljem da se britanska akademska javnost ponovo podstakne na proučavanje Džona Djuija, čiji je rad van SAD bio nepravedno zapostavljen. Knjiga okuplja eminentne autore koji preispituju Djuijevu teoriju saznanja, filozofiju jezika i koncept demokratskog obrazovanja kroz prizmu savremene analitičke filozofije. Centralna tema je kritička reevaluacija Djuijevog pragmatizma, posebno njegovog verovanja u neraskidivu vezu između iskustva, akcije i društvene obnove.