Roman se otvara u sobi bez izlaza, gde gospodin Blank – čovek bez identiteta – pokušava da se probudi iz sopstvenog zaborava. Na stolu su fotografije i rukopis koji izgleda kao početak nečije priče, a dolasci posetilaca – poneki ljubazni, poneki optužujući – svaki put donose novu dozu zagonetke. Kamera nadgleda svaki njegov pokret, mikrofon beleži svaku reč. Ono što se stvara je zamka jezika i sećanja, zagonetna sinteza biografije i fikcije.