Knjiga kroz dva komplementarna eseja detaljno opisuje Hakslijev filozofski i naučni eksperiment sa meskalinom, supstancom koja privremeno menja ljudsku svest. Autor postavlja tezu da ljudski mozak deluje kao filter koji propušta samo informacije neophodne za puko preživljavanje, dok psihodelično iskustvo taj filter uklanja i otvara vrata potpunoj i beskrajnoj stvarnosti. U nastavku teksta, on istražuje svet vizija kroz istoriju umetnosti i religije, objašnjavajući kako mistična stanja mogu čoveka odvesti u predele neopisive lepote („raj“) ili u sfere paranoje i izolacije („pakao“).