Ovaj debitantski Hakslijev roman satirična je slika engleske intelektualne elite koja se okuplja na seoskom imanju kako bi vodila beskrajne, pretenciozne razgovore. Kroz galeriju ekscentričnih likova, autor ismeva jalovost njihovih ideja, emotivnu otuđenost i nesposobnost da uspostave stvaran kontakt sa svetom. Delo je prožeto britkom ironijom i skepticizmom, najavljujući Hakslija kao vrsnog hroničara duhovne krize moderne inteligencije.