U ovom romanu Haksli kroz priču o pesniku Entoniju Bevisu istražuje čovekov preobražaj od hladnog cinizma i čulnih uživanja ka dubokoj duhovnoj potrazi. Kroz nelinearnu strukturu i različite vremenske periode, autor analizira kako lične tragedije i politička previranja vode ka potrebi za unutrašnjim mirom i pacifizmom. Delo predstavlja intelektualni obračun sa besmislom modernog života.