"Gramatika i um" jeste kapitalna lingvistička i filozofska studija američkog naučnika i disidenta Noama Čomskog, koja predstavlja temeljni zaokret u modernom proučavanju jezika i ljudske kognicije.
Ova knjiga, sačinjena kao pažljivo odabran presek Čomskijevih ranih radova (uključujući delove iz "Sintaksičkih struktura" i "Jezika i uma"), podvrgava radikalnoj kritici dotadašnji strukturalizam i biheviorizam u lingvistici. Autor u njoj razvija svoju revolucionarnu teoriju o generativnoj i transformacionoj gramatici, tretirajući jezik ne kao stečenu društvenu naviku ili puki skup reči, već kao urođenu, biološki determinisanu kognitivnu sposobnost ljudske vrste. Centralna teza ove studije utemeljuje koncept "univerzalne gramatike" i dokazuje da je jezička struktura direktan odraz unutrašnjih mehanizama ljudskog uma, čime je Čomski lingvistiku trajno pozicionirao kao ključnu granu kognitivne psihologije i filozofije.