Vigotski je umetnost posmatrao kao sredstvo za oslobađanje potisnutih emocija i kanalisanje unutrašnjih napetosti. Prema njegovim rečima, umetnost je „odložena reakcija“ na unutrašnju uznemirenost, koja omogućava individui da transformiše unutrašnje konflikte u estetski doživljaj. Ovaj proces oslobađanja i transformacije emocija naziva se katarzom.
Isticao je da umetnost nije samo emotivni izraz, već i kognitivna aktivnost. Umetnici koriste kulturne alate, kao što su simboli i jezik, da prenesu svoja iskustva i ideje. Ovi alati omogućavaju percepciju i razumevanje sveta na dubljem nivou, čime umetnost postaje sredstvo za razvoj mišljenja i svesti.
Prema autoru, umetnost ima ključnu ulogu u razvoju ličnosti. Ona omogućava individui da se suoči sa sopstvenim emocijama, da ih razjasni i integriše u svoj identitet. Kroz umetnost, ljudi mogu da istraže i razjasne svoja osećanja, što doprinosi njihovom psihološkom zdravlju i emocionalnoj ravnoteži.
Umetnost takođe funkcioniše kao pedagoški alat, jer omogućava kritičku refleksiju i samospoznaju. Kroz angažman sa umetničkim delima, pojedinci mogu da prepoznaju i razumeju svoje unutrašnje procese, što doprinosi njihovom ličnom rastu i razvoju.