Ova knjiga je intimno, lično pismo koje autor piše svojoj novorođenoj ćerki, tokom jednog dana u proleće. U njemu opisuje stvarni život: brigu o deci, teškoće u braku, tugu, radost, svakodnevicu...
Za razliku od prethodna dva dela iz ciklusa Godišnja doba, ovde Knausgor piše narativno i hronološki, pokazujući svoju ranjivost kao otac i suprug, dok se suočava sa psihičkom bolešću svoje žene i odgovornošću koju nosi.