Ovaj kultni esej koristi istoriju čaja i ritual čajne ceremonije kao okvir za objašnjavanje dubokih principa taoizma i zena, naglašavajući lepotu u nesavršenosti i svakodnevnim trenucima. Okakura kroz koncept „čajizma“ podučava o japanskoj umetnosti, arhitekturi i kulturi, ističući jednostavnost i harmoniju kao ključne vrednosti života. Delo je napisano s namerom da premosti jaz između Istoka i Zapada, nudeći bezvremenu meditaciju o prosvetljenju kroz običnu šoljicu toplog napitka.