U ovom delu, Habermas razvija ideju da znanje nikada nije neutralno, već je uvek oblikovano određenim ljudskim interesima. On razlikuje tri osnovna "kognitivna interesa":
- Tehnički interes – vodi naučno (empirijsko-analitičko) znanje i vezan je za kontrolu prirode.
- Praktični interes – usmeren na razumevanje i komunikaciju; podupire društvene i humanističke nauke.
- Emancipatorski interes – usmeren na oslobađanje pojedinca od dominacije; temelj kritičke teorije.
Habermas tvrdi da istinsko razumevanje znanja zahteva uvid u te interese koji ga pokreću – jer znanje nije samo rezultat metodologije, već i društvenih i istorijskih uslova u kojima nastaje.