U ovom delu, Zimel istražuje društvenu, psihološku i filozofsku ulogu novca u modernom društvu. Novac nije samo sredstvo razmene, već oblikuje način na koji ljudi razumeju vrednost, odnose, individualnost i slobodu. Zimel tvrdi da novac donosi slobodu (jer omogućava izbor), ali istovremeno stvara otuđenje – ljudi postaju udaljeni jedni od drugih i od istinskih vrednosti, jer sve postaje merljivo i zamenljivo. Zimel prikazuje novac kao centralni simbol modernog života – moćan alat koji istovremeno oslobađa i udaljava čoveka od autentičnog postojanja.