Knjiga analizira nastanak i razvoj srednjovekovne filozofije u okviru susreta antičke filozofske tradicije i hrišćanske teologije. Majorov prikazuje kako se ideje Platona, Aristotela i helenističkih škola preoblikuju u novom religijskom i kulturnom kontekstu, dajući osnovu patristici i kasnijoj skolastici. Posebna pažnja posvećena je ključnim problemima tog perioda – odnosu vere i razuma, pitanju Boga, stvaranja sveta, duše i univerzuma – kao i ulozi istaknutih mislilaca poput Avgustina i ranih crkvenih otaca u formiranju filozofskog mišljenja srednjeg veka.