"Moja tajna" (Secretum meum, oko 1342–1353) Frančeska Petrarke je duboko intimno, ispovedno delo napisano u obliku dijaloga u tri knjige između samog pesnika i Svetog Avgustina, pred licem neme Istine. Kroz ovaj zamišljeni razgovor, Petrarka ogoljava svoju tešku unutrašnju krizu, razapet između humanističke težnje za zemaljskom slavom i strastvenom ljubavi prema Lauri, s jedne strane, i hrišćanske potrebe za asketizmom i spasenjem duše, s druge. Knjiga predstavlja ključni prelomni dokument rane renesanse koji, umesto srednjovekovnog kolektivnog dogmatizma, u centar pažnje stavlja modernu, duboko podeljenu psihologiju pojedinca i njegovu ličnu moralnu dramu.