"Pohvala ludosti" je satirično-filozofsko delo Erazma Roterdamskog u kome Ludost govori u prvom licu i hvali sopstvenu ulogu u ljudskom životu. Kroz ironičan i duhovit govor autor kritikuje slabosti ljudi, društva i crkve, posebno sujetu učenjaka, licemerje vlastodržaca i formalizam crkvenih institucija. Ludost pokazuje da su ljudi često vođeni iluzijama, samoljubljem i taštinom, ali i da bez određene doze „ludosti“ nema sreće, ljubavi ni života. U završnom delu dela Erazmo se približava hrišćanskoj misli, ističući jednostavnu veru i unutrašnju pobožnost nasuprot spoljašnjim pravilima.