U eseju "Smeh" Anri Bergson analizira prirodu komičnog i društvenu ulogu smeha. On smatra da smeh nastaje kada u ljudskom ponašanju uočimo mehaničko, ukočeno ili automatizovano, tamo gde očekujemo živost, fleksibilnost i spontanost. Bergson naglašava da je smeh društveni fenomen – retko se smejemo sami, a smeh služi kao blaga društvena kazna kojom zajednica ispravlja neprilagođena ponašanja. Komično se, prema njemu, javlja kada se čovek ponaša poput mašine, kada ponavlja obrasce ili gubi prilagodljivost životu. Esej povezuje filozofiju, psihologiju i estetiku i nudi originalno objašnjenje zašto se smejemo, pokazujući da smeh ima važnu ulogu u održavanju društvene ravnoteže i vitalnosti života.