Šaf u ovoj knjizi vrši "ponovno otkrivanje" ranih radova Karla Marksa (poput Ekonomsko-filozofskih rukopisa iz 1844.), nastojeći da u centar marksističke teorije vrati živog, konkretnog čoveka umesto apstraktnih ekonomskih zakona i klasnih determinizama. Autor detaljno analizira problem alijenacije (otuđenja) i slobode pojedinca, dokazujući da ukidanje privatnog vlasništva u socijalizmu ne rešava automatski sve ljudske probleme, već da se istinska emancipacija jedinke mora neprestano razvijati kroz izgradnju humanijih društvenih odnosa. Knjiga je izazvala ogromne polemike jer se otvoreno suprotstavila dogmatskom, staljinističkom shvatanju marksizma koje je pojedinca žrtvovalo zarad kolektiva i državnih ciljeva, afirmišući umesto toga viziju komunizma kao društva u kojem je slobodan razvoj svakog pojedinca uslov za slobodan razvoj svih.