Ovo delo je filozofska studija u kojoj A. Phillips Griffiths istražuje odnos između znanja i uverenja. Autor analizira šta znači „znati“ nešto naspram običnog „verovanja“ i razmatra kriterijume opravdanosti uverenja. Knjiga se bavi pitanjima epistemologije, uključujući prirodu istine, racionalnosti i granice ljudskog saznanja.
Griffiths se oslanja na analitički pristup, razlažući klasične i savremene teorije znanja, i istražuje kako se uverenja formiraju, opravdavaju ili osporavaju u svetlu dokaza i iskustva. Posebna pažnja posvećena je filozofiji religije i moralnim uverenjima, gde se granice znanja i verovanja često preklapaju.