U okviru razvojne psihologije i lingvistike, Žan Pijaže (Jean Piaget) je utemeljio konstruktivističku teoriju učenja i jezika, prema kojoj je razvoj jezika direktna posledica kognitivnog (saznajnog) razvoja deteta. Za razliku od biheviorista (koji smatraju da se jezik uči imitacijom i nagrađivanjem) ili nativista poput Noama Čomskog (koji tvrde da se rađamo sa urođenim jezičkim modulom), Pijaže je dokazivao da dete ne može usvojiti nijednu jezičku strukturu dok prethodno ne razvije odgovarajuću mentalnu (kognitivnu) shemu kroz interakciju sa svetom.