Émile ou De l’éducation je čuveno filozofsko-pedagoško delo autora Jean-Jacques Rousseau, prvi put objavljeno 1762. godine. "Emil" je bio toliko kontroverzan u vreme objavljivanja da je bio zabranjen i spaljivan u Parizu i Ženevi zbog Rusoovih religijskih stavova, ali je postao temelj moderne pedagogije.
"Emil" nije samo pedagoški priručnik već i filozofski roman koji prati odrastanje fiktivnog dečaka Emila. Ruso u njemu iznosi revolucionarnu tezu da je čovek po prirodi dobar, a da ga društvo kvari.
- Knjiga I (Od rođenja do 2. ili 5. godine): Fokusira se na fizički razvoj deteta. Ruso zagovara "negativno vaspitanje" – vaspitač ne treba da nameće vrline, već da štiti srce od poroka i duh od zabluda. Decu treba pustiti da ojačaju, borave na svežem vazduhu i razvijaju svoja čula bez - preteranog uplitanja odraslih.
Knjiga II (Od 5. do 12. godine): Ovaj period Ruso naziva "dobom prirode". Emil uči kroz direktno iskustvo, a ne iz knjiga. Osnovna ideja je da dete treba da oseti prirodne posledice svojih postupaka umesto kazni koje nameću ljudi. U ovom uzrastu se razvija sposobnost prosuđivanja na osnovu onoga što dete vidi i opipa.