„Usta puna zemlje“ je kratak roman Branimira Šćepanovića koji prati neimenovanog, neizlečivo bolesnog čoveka koji odlazi u zavičaj kako bi izvršio samoubistvo i dočekao svoj kraj u miru pradedovske zemlje. Međutim, njegov plan prekida grupa kampera i lokalnih meštana koji iz čiste, iracionalne radoznalosti i nerazumevanja započinju brutalnu i divlju poteru za njim. Kroz ovu napetu i hipnotičnu egzistencijalnu dramu, delo prerasta u duboku filozofsku parabolu o ljudskoj surovosti, neshvaćenom pojedincu i konačnom trijumfu slobode nad gomilom koja progoni.