Radnja prati arheologa Džeka Hauarda čija potraga počinje u istanbulskoj luci (nekadašnjem Konstantinopolju). On pokušava da pronađe legendarnu zlatnu menoru — drevni jevrejski sedmokraki svećnjak koji su Rimljani opljačkali iz hrama u Jerusalimu, a koji je nestao tokom krstaških pohoda 1204. godine.
Kada se ronilačko otkriće u Turskoj poveže sa zaboravljenom srednjovekovnom mapom pronađenom u jednoj engleskoj katedrali, Džek ulazi u opasnu trku s vremenom. Potraga za skrivenim zlatom vodi ga kroz vekove istorije — od pada Rimskog carstva i tajnih vikinških pohoda kralja Haralda Hardrade, pa sve do nacističkih potraga za relikvijama (organizacija Ahnenerbe) u 20. veku i mračnih tajni modernog Vatikana. Gibins u romanu uspešno prepliće istorijske činjenice, arheologiju i fikciju, zbog čega ga kritičari često opisuju kao dinamičan spoj Indijane Džounsa i Den Brauna.