„Zapisi umobolnog“ (poznate i kao „Beleške ludaka“) su duboko autobiografska i nedovršena pripovetka Lava Tolstoja, napisana 1884. godine pod direktnim uticajem njegove lične egzistencijalne i duhovne krize. Radnja je inspirisana stvarnim događajem iz 1869. godine u mestu Arzamas, gde je Tolstoj doživeo paničan, neobjašnjiv strah od smrti i apsolutnog besmisla, danas poznat kao „arzamaški užas“. Kroz ispovest glavnog junaka koji shvata da je društvo zapravo bolesno, a ne on, delo najavljuje piščev radikalni zaokret ka hrišćanskom anarhizmu, odricanju od bogatstva i potrazi za čistom verom.
Pored te pripovetke u knjizi se nalaze još i sledeće pripovetke kao i odlomci iz piščevog dnevnika:
- Smrt Ivana Iljiča
- Otac Sergije
- Kornej Vasiljev