Ova dva dela Džona Djuija, utemeljivača pedagoškog progresivizma, preispituju tradicionalne metode učenja naglašavajući da vaspitanje mora proisteći iz detetovog unutrašnjeg sveta, a ne samo iz spoljne discipline. U knjizi Interes i napor autor objašnjava da istinski napor u učenju nastaje tek kada dete prepozna sopstveni interes u predmetu, dok Moral i vaspitanje fokusira školu kao društvenu zajednicu u kojoj se moralne vrednosti stiču kroz zajednički rad i rešavanje stvarnih životnih problema. Djuijeva ključna poruka je da vaspitanje nije priprema za život, već sam život, u kojem se karakter gradi kroz slobodnu aktivnost i svesnu saradnju sa drugima.