Ovo delo Viktora Frankla istražuje psihoterapiju sa fokusom na logoterapiju, terapeutsku metodu koju je sam razvio. Knjiga se bavi pitanjima smisla života, egzistencijalne patnje i psihološke krize, pokazujući kako traženje ličnog smisla može pomoći ljudima da prevaziđu emocionalne i duhovne probleme.
Frankl kombinuje teorijske uvide sa praktičnim primerima iz svoje prakse, posebno iskustvima iz perioda preživljavanja u koncentracionim logorima tokom Drugog svetskog rata. On tvrdi da i u najtežim okolnostima čovek može pronaći smisao i unutrašnju slobodu.