U glavnoj pripovetki, kroz susret čoveka i vrane, Rasputin razmišlja o odnosu čoveka i prirode, savesti, krivici i odgovornosti. Vrana postaje simbol nemog svedoka ljudskih postupaka i moralnog ogledala pred kojim se čovek suočava sa sopstvenim postupcima i zaboravljenim vrednostima.
Priče su pisane jednostavnim, smirenim stilom, karakterističnim za Rasputina, sa naglašenom etičkom i filozofskom dimenzijom.